Polazak u prvi razred osnovne škole važan je događaj za cijelu obitelj, kako za budućeg prvašića tako i za njegove roditelje te ostale članove obitelji. To je veliki korak jer od djeteta zahtijeva puno rada, truda i strpljenja kako bi se što bolje prilagodilo i odgovorilo na nove izazove. Dijete sada treba doći na vrijeme u školu, sjediti na jednom mjestu duže vrijeme, pratiti nastavne sadržaje i aktivnosti, pisati domaće zadaće i učiti, surađivati s drugom djecom te se prilagođavati novim pravilima ponašanja. Pri tome se njegove sposobnosti učenja i izvršavanja zadataka stalno procjenjuju.
Kako bi dijete moglo udovoljiti novim zahtjevima te uspješno savladavati propisani nastavni plan i program ono treba biti spremno za polazak u školu. Spremnost za školu je sposobnost djeteta da bez većih poteškoća prati i savladava školski program koristeći svoje sposobnosti, iskustva i motive. Ona je rezultat sazrijevanja, učenja i razvoja. Pod pojmom spremnosti za školu podrazumijevamo:
- Tjelesnu spremnost: određena težina i visina, snaga mišića i tjelesna izdržljivost, usvojene navike normalnog hranjenja, sna, kontrole izlučivanja, gruba i fina motorika
- Intelektualnu spremnost: razvijen govor, zrelost mišljenja, pamćenja, pažnje i motivacije, uočavanje sličnosti i razlika, opažanje prostornih i vremenskih odnosa
- Emocionalnu spremnost: prepoznavanje, kontrola i izražavanje emocija, podnošenje odgode, zabrane i uskraćivanja
- Socijalnu spremnost: uspješna komunikacija s vršnjacima i odraslima, samostalnost i suradnja, usvajanje normi ponašanja i slijeđenje pravila
Obitelj uvelike utječe na djetetovu spremnost za polazak u školu. Prvenstveno roditeljski stavovi o školi. Roditelji koji imaju pozitivne stavove o školi će stvarati pozitivno ozračje u svom domu i prenositi svoje pozitivne stavove na svoju djecu. Poticajne kućne prilike, kao što su slikovnice, knjige i društvene igre, također pomažu u pripremi djeteta za polazak u školu. Topli, brižni i dosljedni roditelji koji su uključeni u pripremu za školu uvelike pomažu djetetu da odgovori na nove zahtjeve koji se pred njega stavljaju. Roditelji mogu pomoći djetetu i tako što će puno razgovarati s njim, podupirati njegovu samostalnost te vježbati emocionalno izražavanje i razvijanje emocionalne kontrole (suradnja, čekanje na red). Preporuča se davati djeci manje poslove u kući kontrolirajući ih, uporno i dosljedno, te ih na taj način navikavati da poslove obave do kraja bez obzira jesu li im ti poslovi privlačni ili ne. Zahvaljujući tome, kad krenu u školu, bit će im lakše pisati domaće zadaće i učiti iako bi možda u tom trenutku radije gledali TV ili se igrali.
Mnogi roditelji smatraju da kvalitetna priprema djeteta za školu podrazumijeva učenje čitanja i pisanja. Naprotiv, puno bolja priprema za školu uključuje igre i aktivnosti u kojima dijete treba koristiti svoju ruku i prstiće, govorne igre putem kojih će dijete postati fonološki osvješteno (vježbe glasovne analize i sinteze), vježbe pažnje te svakodnevno čitanje djetetu i razgovor o pročitanome.
Razdoblje prije polaska u školu je razdoblje nepoznanica, strahova i iščekivanja, no ako stvaramo motivirajuće okruženje u kojem se podržava dječja radoznalost, aktivnost, stjecanje novih iskustava, igra i stvaralaštvo, tada stvaramo dobre uvjete za budućeg uspješnog đaka – prvaka!
Autor: Marija Mandić